Cross Border Programme - Croatia | Bosnia and Herzegovina

Gospodarski/Ekonomski opis


Većina prihvatljivih županija unutar programskog područja se suočava s ozbiljnim posljedicama rata te ozbiljnom gospodarskom/ekonomskom i financijskom/finansijskom situacijom. Prikupljeni dokazi iz različitih izvora pokazuju vrlo rasprostranjene društveno-gospodarske nejednakosti. To je većinom uzrokovano nedostatkom komunikacije između različitih subjekata uključenih u dostavljanje podataka tj. općinskih/opštinskoh tijela zaduženih za gospodarstvo,  a koji ne raspolažu stvarnim podacima o određenom gospodarskom/ekonomskom subjektu, sudskih organa-općinskih sudova odnosno porezne uprave. Opća/opšta razina gospodarskog razvoja programskog područja je vrlo niska u usporedbi sa prosjekom EU27. Područje karakterizira nizak BDP, prevlast poljoprivrednog sektora, nedostatak investicija i nedostatan kapital lokalnih poduzeća/preduzeća. Više čimbenika objašnjava lošu gospodarsku/ekonomsku sliku ovog područja. Oni uključuju visoku razinu zavisnosti o zapošljavanju i  prihodu od poljoprivrede, te  niska zastupljenost sektora poslovanja više dodane vrijednosti. Područje ne uživa gospodarske i ostale dobrobiti proizašle iz internih investicija u istoj mjeri kao ostale regije.  

Kako bi se maksimalno iskoristile regionalne  komparativne prednosti vezane uz prirodne resurse, struktura gospodarstva programskog područja je usmjerena na turizam (a pogotovo općine/opštine na Jadranu), drvenu industriju, metalnu prerađivačku industriju, poljoprivredu i vezanu prerađivačku industriju, industriju duhana, tekstila, kožnu galanteriju te proizvodnju cipela. Usmjerenje na ove grupe industrije omogućava specijalizaciju u skladu s komparativnim prednostima te tako povećava konkurentnost programskog područja. Analizom industrijskog potencijala te imajući na umu globalne trendove postaje očito da budućnost proizvođača iz programskog područja leži u povećanju produktivnosti kroz povećanje investicija u istraživanje i razvoj, inovacije, korištenje novih tehnologija, proširenje suradnje sa znanstvenim institucijama, integraciju znanosti, tehnologije i proizvodnje te različite načine povezivanja sa partnerima i vodećim proizvođačima na globalnom tržištu, kako bi se osigurala dostupnost resursa i pristup stranim tržištima. Nadalje, nužna je specijalizacija i to koliko god je to moguće prema proizvodima visoke dodane vrijednosti, prelazak sa proizvoda niskog stupnja obrade na proizvode visokog stupnja obrade, nužno je položiti naglasak na obučavanje i cjeloživotno učenje zaposlenika, razvoj mreža  i klastera koji  bi povezivali proizvođače, omogućiti razvoj trgovačkih marki te osigurati/obezbjediti primjenu međunarodnih standarda.