Cross Border Programme - Croatia | Bosnia and Herzegovina


Gustoća kategorizirane cestovne mreže u programskom području iznosi 45,18 km/100 km2 u Bosni i Hercegovini te 45,5 km/100 km2  na hrvatskoj strani.  
Gustoća cesta duž granice je daleko niža od nacionalnog prosjeka. Postojeće ceste su u vrlo lošem stanju te su slabo povezane sa nacionalnim cestama. Nadalje, vrlo je malo resursa
dodijeljeno razvoju cestovne mreže u graničnim područjima pošto se iste ne smatraju prioritetom na nacionalnoj razini.  

U programskom se području nalazi šest zračnih luka/aerodramoa koje/i su locirane u Dubrovniku, Zadru, Banja Luci, Tuzli i Mostaru. U relativnoj se blizini sjevernog dijela programskog područja nalaze zračne luke Osijek i Zagreb.  

Značajne mogućnosti korištenja riječnog prometa u sustavu programskog područja se odnose na rijeku Savu. Mogućnost integracije prometa (cestovnog, željezničkog te plovnih putova) u
ovom području je uočeno već kroz predratna istraživanja ali  ona još uvijek nisu ostvarena. Ključne riječne luke na Savi su Luka Okrug Brčko, Sisak i Slavonski Brod. Potencijal ovih
luka nije korišten tijekom devedesetih godina te je neophodno investirati u pristaništa, skladišta i opremu kako bi se dosegli europski standardi.  

Sustavi za opskrbu vodom u programskom području pokrivaju potrebe stanovništva koje živi u okolnim područjima, oko središta općina/opština i većih naselja. Nadalje, uz vodoopskrbne/vodovodne mreže u većim općinama/opštinama i naseljima postoji više manjih sustava za opskrbu vodom manjeg kapaciteta u selima. Predgrađa te ruralna područja bez vodoopskrbne mreže koriste alternativne sustave kao što su to lokalni izvori i bunari, cisterne, spremnici itd. Kvaliteta vode, koja se isporučuje nije uvijek zadovoljavajuća.  
Nedostatak većih i integriranih vodoopskrbnih/vodovodnih sustava na općinskoj/opštinskoj, međuopćinskoj/međuopštinskoj i regionalnoj razini pridonosi lošim životnim uvjetima stanovništva te sprječava gospodarski/ekonomski razvitak/razvoj. Nadalje, pošto je većina postojećih sustava zastarjelo i pretrpjelo oštećenja u ratu te se neredovito održavaju curenja  vode su ogromna tj. u prosjeku iznose 35% a u nekim slučajevima i do 70%. Također, često dolazi do prekida opskrbe vodom a pogotovo tijekom sušnog ljetnog razdoblja.

Samo veće općine/opštine koriste organizirane mreže za zbrinjavanje otpadnih voda. U velikom broju općina kanalizacijski sustav nije u mogućnosti prihvatiti svu kanalizacijsku vodu koja se ispušta bez prethodne obrade. Na drugim mjestima ovo se pitanje rješava alternativnim načinima, koji su nezadovoljavajući s točke gledišta zaštite okoliša pošto se radi o, na primjer,
izravnom ispuštanju u vodene tokove, spremnike, septičke jame, itd.  

Sustav za gospodarenje krutim otpadom se zasniva na prikupljanju,  prijevozu i odlaganju
krutog otpada koje na općinskoj/opštinskoj razini provode javne službe. Kruti otpad se zbrinjava na odlagalištima otpada koji  često ne udovoljavaju minimalnim sanitarnim i higijenskim standardima. Obrada otpada kao što je to kompresija, reciklaža, spaljivanje itd. je vrlo loše organizirano ili se pak uopće ne provodi.